Ove godine obilježava se 110. godišnjica smrti Antuna Gustava Matoša. Rođen je na petak 13. u lipnju 1873., a u književne vode uplovio je 1892. godine novelom Moć savjesti čije objavljivanje označuje početak hrvatske moderne. Nakon dezertiranja iz vojske odlazi u Beograd gdje se bavi novinarstvom i svira violončelo. Putuje po Europi i upoznaje najnovije umjetničke pravce. Nakon pomilovanja austrougarskih vlasti vraća se u domovinu. Njegov opus sadrži poeziju poput pjesama Utjeha kose, Srodnost i Notturno, novele od kojih su najpoznatije Camao, Cvijet sa raskršća i Kip domovine leta 188* te tri zbirke novela pod nazivima Iverje, Novo iverje i Umorne priče. O svojim putovanjima napisao je dvije zbirke putopisa: Vidici i putovi te Naši ljudi i krajevi. Pojavljuje se na poštanskoj marki 1965. godine kao i na klupi na Strossmayerovu šetalištu na kojoj ga je smjestio Ivan Kožarić gdje zauvijek gleda svoj ljubljeni Zagreb. Umire 17. ožujka 1914. godine zbog tuberkuloze grla čitajući Na rođenoj grudi Ksavera Šandora Gjalskoga.
Opširnije o detaljima dijelova plakata, a uživajte i u stihovima Utjeha kose.
