20. rujna 2025. obilježili smo 120. godinu smrti velikog hrvatskog pisca realizma Vjenceslava Novaka, nazvanog „Hrvatski Balzac“. Novak je rođen u Senju, 11. rujna 1859. godine.

Završio je pripremnu školu u Zagrebu zatim se zaposlio kao nastavnik u Senju. Godine 1884. nastavlja svoje školovanje na praškom konzervatoriju i dobiva status orguljaša, nastavnika pjevanja i teorije glazbe. Do kraja života radio je kao profesor i uređivao je časopis Gusle i izdavao list Glazba. Novakovo prvo djelo bila je pjesma Lavoslavu Vukeliću (1874.), a prva tiskana novela Maca (1881.). U Novakovu prvom romanu Pavao Šegota (1888) vidi se jaki utjecaj Šenoina Prijana Lovre.

Njegova djela U glib (1901.) i Iz velegradskog podzemlja (1905.) opisuju teški problem siromaštva, gladi i nepravde stanovništva. U romanu Posljednji Stipančići opisuje društveni život Senja u prvoj polovici 19. stoljeća (propast obitelji Stipančić). Likove je stvarao po uzoru na ljude i sredinu u kojoj je živio.

Iako je obolio od tuberkuloze, radio je kao učitelj i pisao djela kako bi mogao prehraniti svoju obitelj. Preminuo je u Zagrebu 20. rujna 1905. godine. Pokopan na poznatom zagrebačkom Mirogoju. Posljednji napisan roman, Tito Dorčić, objavljen je nakon njegove smrti.

Pano i tekst pripremile učenice trećeg razreda Marta Jakobfi i Karla Perić.

---

---

---

Iz ostavštine Vjenceslava Novaka

U Gradskom muzeju u Senju čuva se jedan dio ostavštine Vjenceslava Novaka. Ostavština sadrži dvadesetak pisama, dva službena spisa u svezi s Novakovim službovanjem i nekoliko Novakovih rukopisa, uglavnom pjesama. Iako ta ostavština ne sadrži ništa senzacionalno i ne otkriva ništa bitno novo za Novaka kao pisca i čovjeka, ipak je zanimljiva na neki način jer — ako ništa drugo — pomaže nam da potpunije doživimo toga velikog hrvatskog realista, da snažnije oćutimo njegove ljudske dimenzije. I još je u nečemu vrijednost tih dokumenata, osobito pisama. Budući da su najveći dio pisama Novaku uputili tada najistaknutiji hrvatski književnici i znanstvenici, možemo u tim listovima doživjeti i atmosferu u hrvatskoj kulturnoj i političkoj stvarnosti na prijelazu iz XIX. stoljeća u XX. stoljeće, a neka od pisama govore nam o jadnom položaju hrvatskih književnika i o njihovoj ganutljivoj brizi za kruh svagdanji. To je svakako jedan od razloga zašto se Novakova ostavština objelodanjuje u Senjskom zborniku. Dakako, postoji i još jedan važan razlog: nakana Uredništva Senjskog zbornika da se ovim pri logom omogući proučavateljima Novakova života i rada još jasniji uvid u djelovanje toga velikog Senjanina.

Julije Derossi – https://30_hrcak.srce.hr