Iako prostorno ne tako velika, Baranja je velika zbog raznolikosti naroda koji u njoj ive.
Uskrs slave gotovo svi njeni itelji. Evo kakvi su obiaji u naših Šokaca.
USKRSNI BLAGDANI
Za uskrsne dane vezani su crkveni obredi, rad u kui, priprema za uskrsne blagdane, što je svakako bilo povezano i nošnjom. I nošnja je odraavala alost Isusovog krinog puta i muenja, osude nedunog. Vjernik u patnji Isusova kria prepoznao je teinu i svog ivota, svog krinog puta. U
Velikom tjednu obavljala se velika ispovijed vjernika. ovjek se oslobaa svojih duhovnih grijeha, razmišljajui o sebi, o svom odnosu prema Bogu, prema samom sebi, prema ljudima oko sebe. Ta razmišljanja ovjeka vjernika u te dane i duhovno rastereuju, oekujui Uskrsnue.
ista srijeda je strogi i veliki post.
Na
Veliki etvrtak zavezala su se zvona i orgulje, pa su se upotrebljavale egrtaljke klepetuše umjesto zvona. Pjevanja su bila bez orgulja.
Na
Veliki petak, u crkvi su bili obredi u 10 sati, sve se porušilo u crkvi. Zadnji krini put se odravao u 15 sati. Po završetku krinog puta cjeljivao se kri prid oltarom. Sveenik bi uzeo Sakrament koji se zakrilio koprenom, ministranti bi sa kriem i svijeama došli do groba Isusova. Na grobu Isusovu izloio bi se Sakrament, poloio bi se kri na pod, te poelo klanjanje i molitva pred grobom Isusovim. Postavila se straa koja je uvala grob Isusov. Crkva je bila zamraena. Na Veliki se petak strogo postilo. Obino se jelo pogae ili suhi kruh posoljen i popapren, i aj, pucare, pridveer kiseli grah.
Poslije krinog puta su se šarala jaja, voskom. U malu limenu posudicu stavi se vosak bez parafina. Posudica se stavi na penicu na
platnu i zagrije se. Naini se
kiica (kist) koji se sastoji od drveta prorezanog na vrhu. Tanki lim se namota na debelu iglu i napravi se mala cjevica koja se stavi u prorezano drvce i vrsto zaree kudeljinim koncem (moe se uditi i konjska dlaka preko koje se razlijeva rastopiti vosak). Jaja se skuhaju vrlo tvrdo, malo ohlade pa se nanosi rastopljeni vosak na jaja u raznim šarama. Motivi su
cvijee, tulipani, zvijezde, lanii, grabljice, leptiri, puevi, zatim se stavi u farbu (boju): morgastu, roza, plavu, modru, bordo, crvenu, zelenu ili u vodu u kojoj se kuha lukova ljuska. Iza toga se jaja malo griju na štednjaku i krpom se skida vosak. Jaja se namau slaninom ili masti da se ne skida farba.
Na
Veliku subotu ujutro se blagoslivljala voda i oganj (vatra) pred crkvom. Obred molitve bio je dug. Trud (izraslina na drvu koje se suši, slui za odravanje ari i kao dim za pele, i za svetu vatru na Veliku subotu) se vezao na jednu icu i stavljao u oganj i tako se oganj prenosio u svaku kuu, svaiji dom. Svetom vatrom bi se izloila (zapalila) vatra u penici i stavila kuhati šunka.
NAVEER JE BILO USKRSNUE. U crkvi je sveenik uz svijee dolazio na grob Isusov, uzeo Sakrament, donio ga na oltar, upalila bi se svijetla, zvonila bi zvona, orgulje bi poele svirati i tako bismo doekali Uskrsnue, pjevajui
"Isukrst nam uskrsnu, Aleluja, falu dajmo višnjem Bogu". Procesija je išla oko crkve. Kad se ušlo u crkvu pjevalo se
"Tebe Boga hvalimo". Zaeljeli smo jedni drugima sretan Uskrs, lica su bila ozarena, u srcima se osjealo Uskrsnue. Uoi Uskrsa djeca su napravila gnijezda i oekivala što e im zec donijeti. Djeca su pravila gnijezda u dvorištu, u štali, gdje je bilo zeeva, tako da smo kao djeca vrsto vjerovali da je zec snio (snev) jajce (jaje). U gnijezdu smo našli našarana jaja.
Uskrsna je nedjelja zapoela blagoslovom jela. Ujutro se rano spremalo jelo u košaricu: kruh, kuhana šunka, jaja, hren, bijeli luk, kobasice, vino i malo soli.
Jelo se prekrilo otarkom (runikom), koji je bio posebno vezen za tu prigodu, s raznim narodnim motivima. Nije bilo kue koja nije nosila jelo na blagoslov. Crkva je bila tako puna svijeta da svi nisu mogli stati ve su stajali u dva reda i izvan crkve. Posebno su se isticali šareni runici na korpama: bili su tkani, našiveni, štikani. ene su urile kui s blagoslovljenim jelom, jer se vjerovalo da se donosio u kuu mir, zdravlje i blagoslov. Cijela obitelj je sjela za stol, molilo se, najprije svatko je dobio komad blagoslovljenog kruha i malo soli i od svakog blagoslovljenog jela. Mrvice kruha su se skupljale i jele, ili posebno spremile. Boe sauvaj da se mrvice bace. U cijeloj obitelji osjeala se srea, mir i ljubav, duhovno blaenstvo, bili su to blagoslovljeni dani odani Bogu svom. Bila je to ljepota obiaja i narodnog blaga. Tako blaeno duhovno raspoloenje, isticalo se u ljepoti narodne nošnje, kada se odlazilo na svetu misu u crkvu na Uskrs.
.png)
